Ako u Nabokovljevoj Loliti i pandanima imamo protagoniste/naratore koji misle da i nisu baš tako loši ljudi, ovde imamo kontra situaciju – običnu osobu koja o sebi misli sve najgore, kao refleksija odnosa sa majkom, i dozvoljava da se to oslika na čitav njen život. Iako tematski vrlo zanimljivo, za moj ukus možda je suviše ciljano za određenu ”publiku”. No sve bi to bilo ok, ne mora sve da ima taj nemušti univerzalni kvalitet, da stil nije kriminalni tinejdž krindž (naratorka je u tridesetim) zreo za zatvor i, evo, hoću da skočim sa prozora (više nego inače) kada se setim nekih rečenica. Iz repertoara podvučenih:
- I am an old woman before my time.
- My claws are ready. I am always hunting.
- Glass is a cruel invention. It makes for a heartless prison.
- Certain madness erects itself when the way you tell the time of the day is by the water levels in a vase of flowers.
- Even once I am inside, I know a different kind of door remains closed in front of me.

*Alexa play Joy Division/Nirvana/The Smiths/*

2+